gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgr̄nēm, 3. l. mn. zàgr̄nū, imp. zagŕni, aor. zagŕnuh, prid. r. zagŕnuo, prid. t. zàgr̄nūt〉 pokriti čime kakvu površinu • zagŕnuti (se) 〈prijel.〉 obaviti čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrnuti (se), zaogrnuti (se); vidski paranjak: zagrtati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrćēm, 3. l. mn. zàgrćū, imp. zàgrći, aor. zàgrtah, imperf. zàgrtāh, prid. r. zàgrtao, prid. t. zàgrtān〉 prekrivati čime kakvu površinu; sin. zatrpavati • zàgrtati (se) 〈prijel.〉 obavijati čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrtati (se), zaogrtati (se); vidski paranjak: zagrnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgubīm, 3. l. mn. zàgubē, imp. zagùbi, aor. zagùbih, prid. r. zagùbio, prid. t. zàgubljen〉 staviti što negdje i zaboraviti gdje se nalazi

prid. 〈G zagùšljiva; odr. zagùšljivī, G zagùšljivōg(a); ž. zagùšljiva, s. zagùšljivo; komp. zagušljìvijī〉 koji je pun ustajala zraka [zagušljiva soba]

im. ž. 〈G zagùšljivosti, I zagùšljivošću/zagùšljivosti〉 svojstvo onoga što je zagušljivo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhlādīm, 3. l. mn. zàhlādē, imp. zahládi, aor. zahládih, prid. r. zahládio, prid. t. zàhlāđen〉 učiniti hladnim [~ odnose]; sin. (zahladniti); vidski parnjak: zahlađivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhlādnīm, 3. l. mn. zàhlādnē, imp. zahládni, aor. zahládnih, prid. r. zahládnio〉 v. zahladiti

im. s. 〈G zahladnjénja〉 pad temperature [naglo ~]; ant. zatopljenje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahládnī, 3. l. mn. zahládnē, aor. 3. l. jd. zȁhlādnje, prid. r. m. zahládnio, ž. zahládnjela, s. zahládnjelo, mn. zahládnjeli〉 postati hladnim [Zahladnjelo je.]; ant. zatopliti; vidski parnjak: zahladnjivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahlàdnjujē, 3. l. mn. zahlàdnjujū, aor. 3. l. jd. zahladnjíva, imperf. 3. l. jd. zahlàdnjīvāše, prid. r. zahladnjívao〉 postajati hladnim; vidski parnjak: zahladnjeti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zahlàđujēm, 3. l. mn. zahlàđujū, imp. zahlàđūj, aor. zahlađívah, imperf. zahlàđīvāh, prid. r. zahlađívao, prid. t. zahlàđīvān〉 činiti hladnim [~ odnose]; vidski parnjaci: zahladiti, zahladniti

im. m. 〈G záhoda; mn. N záhodi, G záhōdā〉 sanitarna prostorija u kojoj se obavlja nužda; sin. nužnik

prid. 〈G záhodskōg(a); ž. záhodskā, s. záhodskō〉 koji se odnosi na zahod [zahodska školjka]; sin. nužnički

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahr̀đā, 3. l. mn. zahr̀đajū, aor. 3. l. jd. zȁhrđa, prid. r. zahr̀đao〉 dobiti hrđu, postati hrđavim [~ od vlage]

im. s. 〈G zahtijévānja〉 postavljanje kakva zahtjeva; sin. traženje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhtijēvām, 3. l. mn. zahtijévajū, imp. zàhtijēvāj, aor. zahtijévah, imperf. zàhtijēvāh, prid. r. zahtijévao, prid. t. zàhtijēvān〉 postavljati kakav zahtjev [~ nemoguće]; sin. htjeti, (postavljati zahtjev) v. pod postavljati, tražiti

im. m. 〈G záhtjeva; mn. N záhtjevi, G záhtjēvā〉 izrečeno traženje da se što učini [iznijeti ~ pred sudom]

prid. 〈G záhtjēvna; odr. záhtjēvnī, G záhtjēvnōg(a); ž. záhtjēvna, s. záhtjēvno; komp. zahtjèvnijī〉 1. koji postavlja visoke zahtjeve [zahtjevna učiteljica] 2. koji odražava čije visoke zahtjeve [~ ispit]; ant. nezahtjevan

im. ž. 〈G záhtjēvnosti, I záhtjēvnošću/záhtjēvnosti〉 osobina onoga koji je zahtjevan ili svojstvo onoga što je zahtjevno; ant. nezahtjevnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhukćēm, 3. l. mn. zàhukćū, imp. zahùkći, aor. zahùktah, prid. r. zahùktao, prid. t. zȁhuktān〉 pokrenuti što u punome zamahu [~ proizvodnju] • zahùktati se 〈povr.〉 razviti se u punome zamahu [Posao se zahuktao.]; vidski paranjak: zahuktavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zahùktāvām, 3. l. mn. zahuktávajū, imp. zahùktāvāj, aor. zahuktávah, imperf. zahùktāvāh, prid. r. zahuktávao, prid. t. zahùktāvān〉 pokretati što u punome zamahu [~ proizvodnju] • zahuktávati se 〈povr.〉 počinjati se razvijati u punome zamahu [Posao se zahuktava.]; vidski paranjak: zahuktati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvaćām, 3. l. mn. zàhvaćajū, imp. zàhvaćāj, aor. zàhvaćah, imperf. zàhvaćāh, prid. r. zàhvaćao, prid. t. zàhvaćān〉 1. uzimati određenu količinu čega [~ vodu] 2. šireći se obuhvaćati [Plamen zahvaća cijelu kuću.]; vidski paranjak: zahvatiti

prid. 〈G zȁhvālna; odr. zȁhvalnī, G zȁhvālnōg(a); ž. zȁhvālna, s. zȁhvālno; komp. zahvàlnijī〉 1. koji cijeni učinjeno dobro [zahvalna djeca] 2. pren. koji nije jako težak, koji je ugodan [~ zadatak]; ant. nezahvalan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvālīm, 3. l. mn. zàhvālē, imp. zahváli, aor. zahválih, prid. r. zahválio〉 izraziti zahvalnost [~ prijatelju na daru] • zahváliti se 〈povr.〉 odreći se čega ponuđenoga, ne prihvatiti što [~ se na dužnosti]; vidski paranjak: zahvaljivati

im. ž. 〈G zahválnosti, I zahválnošću/zahválnosti〉 osobina onoga koji je zahvalan ili svojstvo onoga što je zahvalno; ant. nezahvalnost

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zahvàljujēm, 3. l. mn. zahvàljujū, imp. zahvàljūj, aor. zahvaljívah, imperf. zahvàljīvāh, prid. r. zahvaljívao〉 izražavati zahvalnost [~ prijatelju na daru] • zahvaljívati se 〈povr.〉 odricati se čega ponuđenoga, ne prihvaćati što [~ se na dužnosti]; vidski paranjak: zahvaliti ◇ zahvaljujući tomu što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok koji se povezuje s kakvom pozitivnom ili poželjnom posljedicom) [Zahvaljujući tomu što se vrijeme popravilo, ići ćemo na izlet.]

im. m. 〈G zȁhvāta; mn. N zȁhvāti, G zȁhvātā〉 1. sp. pokret u borilačkim sportovima kojim se obara protivnik 2. med. kirurški postupak; sin. (intervencija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvatīm, 3. l. mn. zàhvatē, imp. zàhvati, aor. zàhvatih, prid. r. zàhvatio, prid. t. zàhvaćen〉 1. uzeti određenu količinu čega [~ vodu] 2. šireći se obuhvatiti [Plamen je zahvatio cijelu kuću.]; vidski paranjak: zahvaćati

prid. 〈G zȁigrāna; odr. zȁigrānī, G zȁigrānōg(a); ž. zȁigrāna, s. zȁigrāno; komp. zaigrànijī〉 koji se mnogo igra, koji se zanio igrom, koji misli samo na igru [zaigrano dijete]

im. ž. 〈G zȁigrānosti, I zȁigrānošću/zȁigrānosti〉 osobina onoga koji je zaigran

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁigrām, 3. l. mn. zaìgrajū, imp. zaìgrāj, aor. zaìgrah, prid. r. zaìgrao, prid. t. zȁigrān〉 1. početi igrati, ući u igru 2. početi titrati ili treperiti od uzbuđenja [Oči su mu zaigrale.; Srce joj je zaigralo.] • zaìgrati se 〈povr.〉 zadržati se ili se zabaviti u igri [Zaigrala se s prijateljicama.]

im. ž. 〈G zaìmačē; mn. N zàimače, G zaìmāčā〉 velika žlica kojom se grabi juha ili jušno jelo

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zaìnātīm se, 3. l. mn. zaìnātē se, imp. zaináti se, aor. zainátih se, prid. r. zainátio se〉 nerazumno se usprotiviti čijoj volji ili mišljenju

prid. 〈G zainterèsīrāna; odr. zainterèsīrānī, G zainterèsīrānōg(a); ž. zainterèsīrāna, s. zainterèsīrāno; komp. zainteresirànijī〉 koji je pun želje i volje da što učini, koji je spreman sudjelovati u čemu [~ za igru]; sin. zagrijan pren.; ant. nezainteresiran

im. ž. 〈G zainterèsīrānosti, I zainterèsīrānošću/zainterèsīrānosti〉 osobina onoga koji je zainteresiran; sin. zagrijanost pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zainterèsīrām, 3. l. mn. zainteresírajū, imp. zainterèsīrāj, aor. zainteresírah, prid. r. zainteresírao, prid. t. zainterèsīrān〉 potaknuti koga na što, pobuditi u kome zanimanje za što [~ učenike za košarku] • zainteresírati se 〈povr.〉 osjetiti zanimanje za što [~ se za djevojku; ~ se za putovanje]; ant. ohladiti se pren. v. pod ohladiti; sin. zagrijati pren., zapaliti razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàištēm/zàišćēm, 3. l. mn. zàištū/zàišćū, imp. zaìšti/zaìšći, aor. zaìskah, prid. r. zaìskao, prid. t. zȁiskān〉 zast. v. zatražiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàiskrī, 3. l. mn. zàiskrē, aor. 3. l. jd. zȁiskri, prid. r. zàiskrio〉 1. nakratko iskriti 2. pren. na trenutak se pokazati i zasvijetliti poput iskre [Suza je zaiskrila u oku.]

pril. izriče uvjeravanje, upravo tako, u punoj mjeri [Zaista smo se trudili.; Zaista je lijepa.]; sin. doista, stvarno, uistinu, zbilja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjašēm, 3. l. mn. zàjašū, imp. zàjaši, aor. zàjahah, prid. r. zàjahao, prid. t. zàjahān〉 sjesti na jahaću životinju [~ konja]

im. m. 〈G zájma; mn. N zájmovi, G zájmōvā〉 novac koji se daje ili uzima uz obvezu da u određenome roku bude vraćeno, obično uz kamate; sin. (kredit)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjamčīm, 3. l. mn. zàjamčē, imp. zàjamči, aor. zàjamčih, prid. r. zàjamčio, prid. t. zàjamčen〉 dati čvrsto obećanje da će što biti kako je dogovoreno [~ rok izvedbe]; sin. (dati jamstvo) v. pod dati, ( garantirati)

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zajàpūrīm se, 3. l. mn. zajàpūrē se, imp. zajapúri se, aor. zajapúrih se, prid. r. zajapúrio se, prid. t. zajàpūren〉 postati crvenim u licu i po vratu [~ od bijesa]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zajàūčēm, 3. l. mn. zajàūčū, imp. zajaúči, aor. zajaúkah, prid. r. zajaúkao〉 početi jaukati, oglasiti se jaukom

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjecām, 3. l. mn. zàjecajū, imp. zàjecāj, aor. zàjecah, prid. r. zàjecao〉 početi jecati, oglasiti se jecajem

prid. 〈G zajèdljiva; odr. zajèdljivī, G zajèdljivōg(a); ž. zajèdljiva, s. zajèdljivo; komp. zajedljìvijī〉 1. koji je ironičan i zloban [zajedljiva osoba] 2. koji izražava ironiju i zlobu [zajedljiva primjedba]

pril. 〈komp. zajedljìvijē〉 tako da pokazuje, sadržava ironiju i zlobu [~ primijetiti]

im. ž. 〈G zajèdljivosti, I zajèdljivošću/zajèdljivosti〉 osobina onoga koji je zajedljiv ili svojstvo onoga što je zajedljivo